Hashimoto ili menopauza? Moja priča bez štitnjače

Kad kažem da sam 2008. prošla totalnu tireoidektomiju zbog Hashimotovog sindroma, prva reakcija je gotovo uvijek ista: “Bože, kako se onda uopće osjećaš normalno?”

Istina je da danas imam 56 godina, nemam štitnjaču i sretna sam jer nemam izražene simptome menopauze.

Zvuči kao kontradikcija? Možda.

Moja priča nije bajka.

Put od dijagnoze do mira bio je dug, pun pitanja, liječničkih „sve je u redu“ nalaza i vlastitih uvida koje bih voljela da sam znala ranije.

Ovaj tekst pišem za tebe – ženu koja je tek dobila dijagnozu Hashimota, koja je na terapiji godinama ili koja se osjeća kao da ju je tijelo iznevjerilo, premda nalazi kažu suprotno.

Moje iskustvo nije bilo jednostavno ali je donekle pozitivno. Baš zato vjerujem da vrijedi podijeliti ga, iskreno, bez uljepšavanja i s podacima.

Kad mi je 2008. uslijed dijagnose Hashimotovog tireoiditisa  napravljena totalna tireoidektomija (potpuno uklanjanje štitnjače), život mi se podijelio na „prije“ i „poslije“.

Od tog dana ovisim o hormonskoj nadomjesnoj terapiji. Prvo Euthyrox (levotiroksin, T4), kasnije i Euthyral (kombinacija T4 i T3), koji sam prvi put dobila na recept u jednoj pariškoj bolnici.

Moja priča nije počela 2008.

Simptome koje danas prepoznajem kao znakove poremećaja štitnjače: kronični umor, potpuni nedostatak volje, jutra u kojima je ustajanje iz kreveta bio pravi podvig, i to usred godina kad sam bila zaposlena i “trebala” funkcionirati kao svi ostali, nosim još od puberteta, od svoje 14. godine.

Da vam dočaram kako je to izgledalo…

Budilica bi zvonila, a ja bih je gasila po deset puta, uz osjećaj da mi svaki dodatni „snooze“ nešto duguje. Na posao sam kretala prekasno. Redovito sam se šminkala po semaforima, s retrovizorom kao jedinim ogledalom i crvenim svjetlom kao jedinim rokom. Da nisam bila vična brzim, domišljatim rješenjima, improviziranim prečicama, načinima da nadoknadim izgubljeno vrijeme, vjerojatno bih dobila otkaz na svakom poslu koji sam ikad imala.

Nisam. Naprotiv, dogurala sam prilično visoko, do rukovodećih pozicija. Kad danas razmišljam o tome, pitam se dokle bih zapravo stigla da sam tu istu energiju trošila na posao, a ne na borbu s vlastitim tijelom svako jutro.

Kosa mi je bila krhka poput slame na vjetru. Oprala bih je ujutro, a do popodneva bi već izgleda kao da sam upravo izašla iz bureta s uljem. Bila je sjajna na pogrešan način, mlitava na sve ostale. Nokti su mi bili tanki poput žileta. Pravo hladno oružje, samo bez ijedne korisne namjene. Lomili su se na najmanji dodir, kao da su jednog dana kolektivno odlučili da više ne žele biti nokti kad porastu.

A koža? Umorna, podbuhla i sivkastog tona a  svako ljeto bi se dodatno „ukrasila“ tamnim flekama po čelu, obrazima i nadusnici. Izgledala sam kao šarena mačka, podtip kornjačevina .

Umor je bio toliki da bih, da postoji natjecanje za „najkreativnije opravdanje zašto nisam ustala iz kreveta“, vjerojatno svake godine nosila kući pehar. Godinama sam sve to pripisivala karakteru, lijenosti, „takva sam jednostavno“ . Bezvoljnost mi je bila toliko vjeran pratilac da sam dugo mislila kako je to jednostavno moja osobnost, a ne nešto što bi trebalo provjeriti kod liječnika.

Tek sam nakon četrdesete, dugo nakon operacije, uspjela stvarno regulirati te simptome. Kad pogledam unazad, najviše me boli pomisao koliko je godina prošlo prije nego što je itko, uključujući mene samu, te znakove uzeo ozbiljno.

To iskustvo me naučilo nešto što bih željela da svaka žena s dijagnozom štitnjače zna od prvog dana: pristup terapiji i dijagnostici jako ovisi o tome gdje živite i tko vas liječi.

Ovo je lekcija koju sam zbog nerazjašnjenih simptoma, plaćala godinama.

TSH sam po sebi je koristan nalaz, ali daleko od potpune slike. Kad je štitnjača u pitanju, liječnici se često oslanjaju gotovo isključivo na TSH, jer je to standardni prvi test u smjernicama.

Međutim,  iako je TSH vrlo važan pokazatelj funkcije štitnjače i adekvatnosti nadomjesne terapije, on ne govori ništa o tome pretvara li vaše tijelo T4 u aktivni T3, niti postoji li autoimuna komponenta. U određenim situacijama liječniku mogu biti važni i drugi nalazi.

Ono što sam naučila jest da kod sumnje na Hashimoto ili nejasnih simptoma liječnik može uz TSH napraviti i slobodne T4 i T3, te protutijela TPO i anti-TG.

Reverzni T3 je test oko čijeg mišljenja liječniki još uvijek nisu usuglašeni i ne koristi se rutinski u standardnoj obradi hipotireoze.

Navedeno ne znači da svaka osoba treba napraviti sve navedene pretrage niti da je svaki simptom posljedica lošeg rada štitnjače.

Ono što je sigurno: ako se osjećate loše, a “TSH je u rasponu”, imate pravo razgovarati s liječnikom o tome treba li napraviti dodatne, nestandardne pretrage, pogledati širu sliku i vidjeti postoje li drugi mogući uzroci vaših tegoba.

Nakon operacije, iscrpljenost i gubitak kose, loši nokti i suha koža bili su mi svakodnevica, a nalazi feritina su uporno bili “u granicama”.

Kasnije sam saznala da referentni rasponi laboratorija često imaju vrlo nizak donji prag (ponekad 10-15), dok se u nekim pristupima zdravlju žena kod određenih simptoma obraća pažnja i na razinu feritina, a ne samo na to je li ona unutar laboratorijskog raspona.

Često se spominje okvirno 50-100, ali to nije službena univerzalna granica niti cilj koji vrijedi za svaku ženu.

Vrijednost feritina treba tumačiti zajedno s drugim nalazima, simptomima i mogućim uzrokom manjka željeza.

Ovo nije službena medicinska granica kao TSH, ali je vrijedno pitanje za vašeg liječnika ako ste kronično umorni, gubite kosu ili teško se koncentrirate, a feritin vam je “tehnički uredan”.

Slična priča vrijedi i za vitamin D.

Danas bih ovu temu formulirala opreznije nego prije. Vrijednosti vitamina D treba tumačiti u kontekstu osobe, njezina zdravlja i razloga zbog kojeg se testira. Viša vrijednost nije automatski bolja i ne postoji jedna idealna vrijednost koja odgovara svakoj ženi.

Ako imate autoimunu bolest poput Hashimota, ovo je pogotovo vrijedno provjeriti s liječnikom, osobito ako postoji rizik od manjka ili drugi razlog za kontrolu vitamina D

Ovo je područje koje me osobno najviše iznenadilo.

Estrogen se dijelom metabolizira i izlučuje kroz crijeva, a znanstvenici sve više proučavaju ono što se naziva “estrobolom” – skupinom crijevnih bakterija koje mogu utjecati na metabolizam estrogena.

To je vrlo zanimljivo područje, ali želim ga prikazati upravo onako kako ga danas razumijemo: kao područje istraživanja, a ne kao gotovu priču.

Kad je mikrobiom u neravnoteži, dio estrogena može se ponovno apsorbirati umjesto izlučiti, ali koliko je taj mehanizam važan za pojedinu ženu i njezine simptome još nije do kraja razjašnjeno.

Ovo područje istraživanja je još relativno mlado, pa bih izbjegavala tvrditi da je zdravlje crijeva “uzrok” svih hormonalnih tegoba – ali je definitivno dio slagalice koji vrijedi spomenuti liječniku, pogotovo ako standardna hormonska terapija ne rješava sve simptome.

Nešto što bih željela da mi je netko rekao ranije: neredovit ciklus nije nešto što treba samo riješiti kontracepcijom bez razmišljanja o mogućem uzroku.

Hormonska kontracepcija može biti vrlo koristan izbor i koristi se i za kontroliranje krvarenja i liječenje određenih stanja, ali samo krvarenje ne mora otkriti zbog čega je ciklus bio neredovit.

Bilo da je riječ o PCOS-u, poremećaju štitnjače, stresu ili nečem drugom, vrijedi razumjeti što se događa.

Isto vrijedi i za amenoreju nakon prestanka uzimanja pilule: ako menstruacija izostane tri mjeseca ili dulje, osobito ako su ciklusi prije bili uredni, vrijedi razgovarati s liječnikom i procijeniti treba li tražiti uzrok.

Nije potrebno svaku ženu staviti u isti okvir jer dob, prethodni ciklusi, hormonska kontracepcija i druge okolnosti mogu biti različiti.

Ovo ne znači da je kontracepcija loša ili pogrešna.

Ona je za mnoge žene dobar izbor ali vrijedi razlikovati kontroliranje simptoma od razumijevanja uzroka, i imati pravo tražiti oboje.

U blogu Kortizol i perimenopauza: hormon koji upravlja svime, pisala sam o bakrenoj spirali. Pročitajte više o ovoj uspješnoj nehormonalnoj metodi kontracepcije.

Ono što sam naučila živeći s autoimunom bolesti jest da nijedan nalaz krvi ne mjeri koliko je vaš živčani sustav preopterećen. Kronični stres može snažno utjecati na san, raspoloženje, energiju i način na koji doživljavamo vlastite tjelesne simptome.

Iz vlastitog iskustva mogu reći: rad na stresu, bilo kroz terapiju, pokret, san ili jednostavno usporavanje, nije bio “dodatak” mom oporavku. Bio je jednako važan kao i tableta koju uzimam svako jutro.

Jedna od stvari koja je s vremenom postala važan dio mog života je i redovito kretanje.

Ovo želim reći jasno – bez terapije, ne funkcioniram. To je moja doživotna nužnost, ne izbor, ali unutar tog okvira, tjelovježba mi je značajno promijenila kvalitetu života.

Zadnjih osam godina redovito, tri puta tjedno, vježbam pilates na reformeru. Intenzivni kardio treninzi, nikad nisu bili opcija za mene jer su mi  dodatno opterećivali već preopterećen sustav.

Pilates na reformeru mi gradi snagu, pokretljivost i balans kroz kontroliran, nizak stres na tijelo i općenito, poboljšava energiju i raspoloženje.
Pilates na reformeru nije pokušaj da izgledam mlađe, nego način da ostanem povezana sa svojim tijelom.

Tri puta tjedno i  kontinuitet, ono je što mi je važno. Ne moram svaki put biti savršena. Samo trebam doći i napraviti nešto dobro za sebe.

Uz terapiju i tjelovježbu, puno pažnje posvećujem prehrani. Vjerujem da ono što svakodnevno unosimo u organizam ima svoje mjesto u ukupnoj brizi o zdravlju, energiji i kvaliteti života.

U prehranu sam uključila sjemenke lana, sezama i bundeve, brazilske orahe, soju, mahunarke i omega-3 masnim kiselinama bogate namirnice: masna riba, orašasti plodovi.

Kod omega-3 znanost je prilično jasna – imaju dokazano protuupalno djelovanje, što je relevantno kod autoimunih stanja poput Hashimota gdje je kronična upala dio slike.

Kod fitoestrogena je priča suptilnija. Istraživanja su miješana i dio struke i dalje raspravlja o njihovom stvarnom učinku na hormonalnu ravnotežu. Ovo je pogotovo važno kod žena s poremećajima štitnjače, gdje se preporučuje umjerenost jer neki fitoestrogeni u velikim količinama mogu ometati apsorpciju hormonske terapije.

Ono što mogu reći iz vlastitog iskustva: uz redovitu kontrolu nalaza i terapije, ova prehrana mi je pomogla da se osjećam stabilnije, posebno tijekom prijelaza u menopauzu.

Najvažnije mi je da prehrana ne postane još jedan izvor stresa. Ne brojim svaku sjemenku niti tražim savršenu namirnicu za svaki hormon. Gledam širu sliku: kvalitetna hrana, dovoljno proteina, zdrave masnoće, vlakna, raznolikost i umjerenost.

Ne dijelim ovo kao formulu koja djeluje identično za svaku ženu. Dijelim to kao dio slagalice koja je meni, uz pravu terapiju i praćenje liječnika, vratila osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom. Ukoliko želite saznati više i dobiti dva jednostavna recepta pročitajte naš blog Prehrana tijekom menopauze.

Danas maksimalno izbjegavam plastiku, pogotovo onu koja dolazi u kontakt s hranom i vodom koju pijem. Staklo, keramika i plemeniti čelik – moj su standard, ne iznimka.

Razlog nije paranoja, nego ono što sam pronašla u istraživanjima: BPA i ftalati, kemijski spojevi prisutni u velikom broju plastičnih proizvoda, spadaju u takozvane endokrine disruptore – tvari koje mogu ometati rad hormonskog sustava, uključujući funkciju same štitnjače.

Mehanizmi koje znanstvenici opisuju uključuju ometanje unosa joda u stanice štitnjače i utjecaj na receptore hormona štitnjače. Istraživanja na ljudima su dijelom još uvijek nekonzistentna i traži se više dokaza, ali kod nekoga tko već ima autoimunu bolest štitnjače, logično je ne čekati savršenu znanstvenu potvrdu da bih smanjila nepotrebnu izloženost.

Isto načelo primjenjujem i na kozmetiku i sredstva za čišćenje. Biram ih pažljivije, čitam sastojke, i radije posegnem za manje toga, ali provjerenog.

Njegu lica danas najvećim dijelom baziram na kremi koju sama ručno pripremam.

Nekad sam imala lice puno pigmentacijskih mrlja, a danas, s 56 godina, nemam nijednu. Zahvaljujem to našem DermaWise Gelu za posvjetljivanje osjetljivih dijelova kože, nježnoj, brzo upijajućoj formuli bez parabena, umjetnih mirisa i bojila.

U kliničkom ispitivanju mjerenom Mexameter uređajem, pod dermatološkim nadzorom, zabilježeno je poboljšanje izgleda kože kod 95% ispitanica. Prosječno smanjenje izmjerene količine melanina iznosilo je 17%, a u najboljim slučajevima i do 45%. Ako se i vi borite sa sličnim mrljama, vrijedi pogledati.

Možemo satima govoriti o štitnjači, kilogramima, valunzima, a opet, puno žena i dalje šuti kad treba reći: “Seks mi više nije isti.” Meni je seks važan pa sam taj izazov osvijestila odmah.

U menopauzi se prirodna vlažnost, osjetljivost i elastičnost vaginalnog tkiva mogu promijeniti, pa odnos zna postati manje ugodan. Javi se peckanje, trenje, ponekad i bol. Čim jednom osjetimo bol, sasvim je prirodno početi izbjegavati ono što je prije bilo izvor bliskosti i užitka. Problem tu prestaje biti samo fizički: lako se uvuče misao da smo “prošle svoje” ili da je to jednostavno cijena godina.

Ne vjerujem u to.

Vaginalna suhoća i nelagoda tijekom odnosa nisu nešto što žena mora prihvatiti kao neizbježnost.  Postoje rješenja, od intimnih ovlaživača i lubrikanata do medicinskih opcija poput lokalnog vaginalnog estrogena, kada je to primjereno. Ako su tegobe trajne, izražene ili uz njih ide bol ili krvarenje, to je razgovor za ginekologa, ne za internet.

Što je meni pomoglo: razlika između ovlaživača i lubrikanta

Ono što bih voljela je objasniti: ovlaživač i lubrikant nisu ista stvar.

Lubrikant prvenstveno smanjuje trenje tijekom samog odnosa, dok je intimni ovlaživač namijenjen redovitijoj, svakodnevnoj njezi i ublažavanju osjećaja suhoće. Nekim ženama je dovoljan jedan od njih, drugima kombinacija, a nekima treba i razgovor s liječnikom o dodatnim opcijama.

Za svakodnevnu njegu i podršku prirodnoj vlažnosti koristim VaGel.
→ Pogledajte VaGel – intimni gel za podršku prirodnoj vlažnosti

Tijekom intimnog odnosa, posegnem za SLICK, lubrikantom na bazi vode i Aloe vere, bez umjetnih mirisa i bojila.
→ Pogledajte SLICK intimni lubrikant

A za dane kad poželim malo više intenziteta, tu je SLICK Boost, s ekstraktima guarane i ginsenga za osjećaj lagane stimulacije.
→ Pogledajte SLICK Boost – intimni lubrikant sa stimulansima

Ne gledam ni na jedno od ovoga kao na “lijek za menopauzu”. Gledam ih kao na opcije, jer ne mora svaka žena htjeti isto, niti u istom trenutku.

Petnaest godina učim slušati svoju štitnjaču, svoje nalaze, svoj san i svoju prehranu. Ne vidim razloga zašto bih prestala slušati dio svog tijela odgovornog za moje samopouzdanje i kvalitetu spolnog života.

Možda je upravo to ono što bih voljela poručiti svakoj ženi koja čita ovaj tekst: menopauza nije trenutak u kojem trebate početi nestajati. To je trenutak u kojem možete početi još bolje slušati sebe.

Danas, u menopauzi, bez štitnjače, na doživotnoj terapiji, nemam izražene simptome koji muče toliko žena moje generacije.

Ne kažem to da bih se hvalila, nego zato što mislim da je moguće, uz pravu informaciju i pravu podršku, doći do mira s vlastitim tijelom čak i kad krene teško.

Ako prepoznajete sebe u nečemu od ovoga: u umoru koji nitko ne može objasniti, u nalazu koji je “uredan” a vi se ne osjećate uredno, nadam se da će vam ova priča dati ono što je meni nedostajalo na početku: dopuštenje da tražite više.

Više informacija. Više pitanja. Više brige o sebi. Više snage. Više nježnosti. I, ako to želite, više intimnog zadovoljstva.
Ne morate se pomiriti s rečenicom “to je samo menopauza” ili to su samo simptomi bolesti štitnjače.